„...Očajni otac nestale, možda silom odvedene devetnaestogodišnje Bibe, danima je preklinjao prijatelja Emila da Cicu privoli na tajni sastanak.
Emil nije imao pojma kome je to Biba zapela za oko, ili pak kome je bila trn u oku. Poslovne tajne nisu joj bile dostupne. Prepisivala je bezazlene spise. Sadržaj od koga se nikome koža ne naježi, niti može država propasti, a kamoli jedna državna ustanova. Opisao ju je Cici kao tipično čeljade našeg podneblja: puno raznovrsnih prava, a obaveze zezni! U duši dobrodušna, iako pomalo lakomislena i vjetrogonjasta. Brza na jeziku koji nije mogla, a niti nastojala, obuzdati. Naročito kad bi trgnula konjak zbog niskog tlaka zraka, što se sve češće događalo. Ako se uzme u obzir da joj je tata poštar pio kao spužva, onda iver nije pao daleko od stabla. Ni s novcem nije znala. Emil joj je nešto malo pozajmio, ali ni do dan-danas nije mu vratila, pa je tu svotu već precrtao. Od vremena do vremena zakašnjavala je na posao, ali joj se gledalo kroz prste, jer je znala zapeti, nadoknaditi i prešutno ostati poslije radnog vremena. Plavokosa, izrazito pjegava, često mijenja način češljanja. Očito nije zadovoljna sobom i još se uvijek traži. Opći dojam: svježa i poželjna. Da, voli pričati o seksu...“